EasyHits4u

The Most Popular Traffic Exchange

уторак, 24. октобар 2017.

HEROINE PRVOG SVETSKOG RATA 2

SOFIJA JOVANOVIĆ
Sofija Jovanović,(1895 - 1979) bila je dobrovoljac i narednik srpske vojske u ratovima od 1912 do 1918. godine, dobila je 13 odlikovanja.
Kad je izbio Prvi balkanski rat 1912. godine javila se Narodnoj odbrani kao dobrovoljac - četnik i prošla test pred komisijom.Prošla obuku u Prokuplju i Vranjskoj Banji, a prvo učešće u borbama imala je na Crnoj Čuki i Veljoj Glavi. Bila je prva žena borac u srpskoj vojsci.
Lepotica i heroj, ratnica i dama... Sve je ovo bila Sofija Jovanović - dobrovoljac i narednik srpske vojske u ratovima od 1912 do 1918. godine, žena koju su Francuzi nazvali "srpska Jovanka Orleanka".Njena fotografija našla i na dopisnici, a objavljena je i u pariskom „Malom žurnalu“ 1912. godine.
Po izbijanju Prvog svetskog rata od samog njegovog početka, noći između 28. i 29. jula 1914. ona je bila učesnik prve bitke u kojoj je razbijen austrijski desant na Beograd.Bila je u sastavu Sremskog dobrovoljačkog odreda. Takođe je učestvovala i u bitkama na Drini i Kolubari. U oktobru 1915. godine kada je Nemačka povela ofanzivu na Srbiju bila je u borbama od Ade Ciganlije do poslednje odbrane Beograda, na Dorćolu, pod komandom majora Dragutina Gavrilovića. I Sofija je tako postala jedna od onih koji su "izbrisani sa spiska živih".
Preživela je i povlačenje preko Albanije, učestvovala u proboju Solunskog fronta. U ratu je bila ranjavana, izgubila je deo stopala i ostala invalid.
Posle rata udala se za ratnog druga Tihomira Krsmanovića i nije se pojavljivala u javnosti.
O ratu je govorila da je bio surov,užasan,ali da se za zemlju moralo dati sve i da je to bio dug otadžbini.Nije očekivala da joj za prolivenu krv ota džbina plati na bilo koji način.
tako je srpska Jovanka Orleanka ostala zaboravljena naročito posle Drugog svetskog rata.
Umrla je 1979.godine i sahranjena je na Novom groblju u Beogradu uz vojne počasti.



понедељак, 23. октобар 2017.

HEROINE PRVOG SVETSKOG RATA

LJUBICA ČAKAREVIĆ

Ljubica Čakarević je učiteljica iz Užica koja u okupiranoj zemlji nije želela da se bavi svojom profesijom, nego da brani otadžbinu.
Rođena je 1894. godine u Užicu, kao ćerka učitelja Jevrema, koji je među prvima otišao na front kao i njen brat Milutin, takođe učitelj, postao je vojnik Četvrtog pešadijskog puka, a među dobrovoljcima je bio i mlađi Dragutin. Sestre Ljubica i Milica su pomagale u užičkoj bolnici i negovale ranjenike.
U Vrnjačkoj banji upoznaje narednika Četvrtog pešadijskog puka Drinske divizije, Dragutina Jovanovića Luneta, koji se spremao da se vrati na front. Pitala je Luneta da li može da im se pridruži, a on joj je odgovorio da može da ide svako ko je hrabar i ima zdrave noge. Objasnio joj je da ukoliko krene sa njima, računa na glad, žeđ i borbu, a ako posustane ili se razboli, to će biti njen kraj. Nadao se da će se predomisliti.
 "Idem s vama i u smrt! Bolje i to nego biti rob! Pristajem na sve. Ubijte me ako ne budem mogla da idem, ali izdržaću sve što i ostali "- bio je njen odgovor .
Krenuli su ka Solunskom frontu 27 dana su se povlačili, posle čega je Ljubica, iznemogla, sa ranama i bosa, stigla u Vrhovnu komandu. Dok su joj previjali noge, govorila im je o stradanjaima u zemlji, a Švajcarcu Arčibaldu Rajsu opisivala zločine okupatora...
Stepa Stepanović i Živojin Mišić su joj čestitali i nazvali je junakom i vesnikom iz porobljene Srbije. Pitali su je sta želi ,a ona je odgovorila "Dozvolite mi da svojom rukom ispalim topovski hitac na bugarske i nemačke rovove. Zbog patnje mog naroda".
Bili su to dani pred onaj sudbonosni, odlučujući juriš srpske vojske. Solunci su brzo stigli do Užica.. Ljubica je, na insistiranje Stepe Stepanovića i Živojina Mišića, odlikovana Zlatnom medaljom za hrabrost.
Umrla je u Sarajevu 1980,a njeni posmrtni ostaci su preneti 29.10.2016. u rodno Užice i sahranjena je u porodičnoj grobnici. Jedna ulica u Užicu nosi njeno ime.

среда, 18. октобар 2017.

MOJA MALA

"Nije bila savršena. Bila je neobična, za nju nije bilo pravila ni kalupa u koji bi se uklopila. Bila je suviše jedinstvena, naizgled slična drugima, a tako prokleto drugačija."
"I onda kada sam mislio da je pravo vreme da odem, da zaboravim i kada sam verovao da mi je svejedno, ona bi banula niotkud i sve bi počelo ponovo. Ne znam zašto me je taj pogled toliko očaravao, a da budem iskren, nisam se preterano ni opirao kada bi bila u mojoj blizini. Sa srcem ne možeš kako želiš...

уторак, 3. октобар 2017.

VOLEĆU TE...

Voleću te...
dok sneg veje,
mraz steže,
a vatra u peći gori...
voleću te...
dok trava raste,
cveće cveta,
a potoci žubore...
voleću te...
dok me život muči,
čovečanstvo jeca,
i dok srce boli...
voleću te...
i kada umrem...
voleću te i tada,
jer materija živi,
ljubav postoji,
ne umire,
sjedinjuje se...
Voleću te tada najviše...
Voleću te...